♡l๏ฬєஜtєคгร♡

Pjesme sam ti pisala....nekada... O tebi...za tebe.. Sad ih citam i sjecam se.... I volim te...i u pjesnama.. i u srcu... Gori onaj isti zar.. Borba sa mislima, sa osjecanjima....Tugom.. Ali ja...i dalje citam... I... Volim te!

3 doors down ---- here without you ;(

Think    about  U Angel:((

Još samo veceras ostani tu,i zagrli me njezno ko u snu...jos samo veceras ruku mi daj i sapni mi tiho:"volim te malena,jos nije kraj"

I miss you ..... pick up, drop something, anything .... Angel ...

Ljubomorna jos sam
na svaki pogled tvoj
i nesrecna jer sada
ti pripadas njoj

I dobro znam da sada
kasno je za sve
al' i dalje zelim
da je isto kao pre

Jos uvek me misli k tebi vuku
nanose bol, nanose muku
ali kasno je za sve
jer znam da nemam te...

Sve je bilo tako lepo
nezno i strasno
sve je to bilo, ali sad je kasno
kazu zivot ide dalje a nasi su stali
na ispitu ljubavi kao da smo pali

Slusali smo druge, a ne srca svoja
sada nisi moj ni ja nisam tvoja
trebali smo ti i ja sve od sebe dati
ali covek kad izgubi tek onda shvati...
                                        
                               ...  AnGel:(

Still Love yOu and thiNk Of you ConstAntly!!!!!

Ubrzo odlazim. Sva sijecanja na tebe blijede kao note sa starog papira. Ljuta sam na tebe, zbog svega sto si mi ucinio, taj osjecaj krivnje me drzi jakom, jer znam, da nisam ja pogresila. Nisam sretna zato sto si ti sretan, sretna sam zato sto znam da znas koliko si izgubio trazeci osvetu. Sapleo se u moru lazi i obmana da bi stigao do cilja. I jesi, ali ne sa onom koja ti je srce dala zato sto te voljela, vec sa onom koja je morala, jer je „odavno vec bilo vrijeme za to“. Nemoj traziti opravdanja kad ostanes sam u sobi jer ga neces naci, uvijek se sjeti da si samo ti kriv, zbog onoga sto je moglo biti a nije bilo. Sada kad si uradio ono sto si morao, lezi uvece u postelju, jako kasno kad dodjes sa posla, zatvori oci, razmisli, i reci mi, je li to ono o cemu si meni pricao da sanjas, dragi moj!???

Trebao je samo tren maleni trenutak u vremenu, da te zavolim, i da te volim….

Zašto osjećam da ni stoljeće, neće biti dovoljno da te prebolim

i kako, kako da to učinim, nisam naučila tu lekciju života

I bol me preplavljuje cijelu, kao tihi ubojica šeta bićem mojim

mira mi ne da, ni spokoja, mislim da bih ju napipati mogla

u svakom djeliću sebe, Saznanje da moram dalje bez osmjeha tvog

bez ruku koje sam toliko voljela, kako, kad si mi slomio krila

dao mi ih…… a onda slomio., I tko će mi cvijeće nositi

ljubiti u vrh nosa za dobro jutro…, potapšati po guzi za ugodan dan…

Kako bez tvojih poljubaca vrelih, mokrih od želje koja u očima cakli

kako, kad si me na sve to navikao, Tko će me slušati u mojim fazama tuge

dizati kad padnem, a padam često.., u nekakve tuge duboke

U misli samo meni znane, jedno znam ……… Ti više ne…….

Ne gledam te,
oči mi drhte
u njima nema nijedne čvrste točke
da privežem lijepe misli
u tom bistrom moru tuge
gdje u svakoj kapi odbačenoj s vrha vala
ispod vjeđe utapa se ljubav.

Ne gledam te,
kao kroz mutno staklo pokreću se obrisi
sve manje onog što mi je ostalo od tebe
i pitam se:
zar je važno s čije strane oka klizi suza
što zamućuje sve naše prošlo
i nejasnim čini sve tvoje i moje buduće.

Gledaš me. Dišeš me. I znaš. Prokleto dobro znaš da ne možeš pustiti. Ne možeš odvojiti pogled, a kamoli ruke. Vidim tvoje lomove u očima. Vidim ti drhtaj usne dok ti podsvjest slaže rečenice pozdrava. Ali, niti riječ ne izlazi. Energiju si upio u mene. Zapleo. Slučajno ili namjerno. I sada je ne znaš otplesti. Ili ne možeš, jer u biti duboko u sebi to niti ne želiš. Vrištiš u sebi. Obrazi ti gore. Oči ti se cakle od nakupljenih emocija. Želiš otići. Nestati. Zaboraviti. Ali, ruke su ti čvrsto obgrljene oko mojeg tijela. Kao da ti meni ne daš da odem. Kao da se ti bojiš da bih ja mogla nestati. I zaboraviti. Prstom dodirujem tvoje lice. Nježno ti prelazim preko obraza. Samo za mene, svježe obrijanih. Jednim dodirom ostavljam trag na tvojoj usni. Donjoj. Obožavam ih. Pune i tako mekane. Volim ih grickati u trenucima kada voliš sve što ti radim. Volim te. I više nego što ikada možeš misliti.

Znaš li..
Da kada si odlazio
Ostala sam ispruženih ruku
Gledajući kako ostavljaš korake iza sebe

Znaš li...
Da noćima ne spavam
Postao si stanovnik mojih misli
Korake tvoje čujem u noći
Pitam se...kakve to imaš moći

Sa sobom odnio si moje ključeve sreće
Niti jedan ključ ta vrata više otvoriti neće
Znaš li da ću čekati na svoj ključ sreće
Iako znam, da do mene više doći neće

Ocima te prozimam...

Usnama ti sapucem...

Govorim ti ...

Slatke rijeci dvije...

Kosom dok te mazim...

Sobom te pazim...

Neposlana pisma
u krilu vlastite neposlušnosti
šute o svojoj prošlosti.
Ne govore o ruci
koja ih je pisala.
Sva razmišljanja
sad su tiha.
Listovi papira
što pokorno šute
čekajući trenutak
da ispljunu sve
tajne.
Slike.
Dozivke.
Na dnu ladice
čekaju pogled
da ih opije.

Miluju me tople zrake...

grle neprebrojive

sretne misli...

iz Ljubavi se otkida

mnoštvo malenih, šarenih paketića...

šalju mi anđele

moje dobre vile...

osjećam svaki titraj radosni...

kao kad lice okreneš prema suncu...

Posto nam dolazi ljeto i spremam se odlasku na ljetovanje, odlucila sam se malo pozabaviti svojom linijom. odlucila sam usavrsiti svoju liniju u jednom wellness centru u Sarajevu, kao i svaki put i ovaj mi je bilo prekrasno. Svakome bih toplo preporucila da kidne od svakodnevnih obaveza i opusti se u toplom bazenu ;) ljubim vas mwaHHHH:)